Archive for August 29th, 2008

Fosili

August 29th, 2008 No Comments

fosili

-Evo vidite, ovo su fosili dinosaurusa!, reče kustos muzeja u New Yorku, pokazujući posetiocima ogromnu halu u kojoj se nalazilo mnoštvo fosila, plastičnih primeraka i raznih tabela sa dinosaurusima.

-Pretpostavlja se da je njihova evolucija počela pre 250 miliona godina, kada se od primitivnih tekodonta počinje razvijati dinosaurus i neke vrste arhosaurija. Najstariji primerak je eoraptor lunensis, što znači jutarnji kradljivac, koji je pronađen u Argentini. Starost ovog fosila iznosi oko 235 miliona godina. Od tog vremena grupa dinosaurusa počinje naglu ekspanziju i zauzima sve delove tadašnjeg kopna., nastavio je kustos da objašnjava, očigledno vrlo dobro poznajući tu problematiku i uživajući u svom izlaganju.

Neko dete krene da dira jednu od statua dinosaurusa, ni ne sluteći da je to uradila pre 100ak miliona godina verovatno već bila pojedena ili u najmanju ruku zgnječena ogromnim nogama i kandžama. Kustos primetivši to prekide izlaganje i opomenu dete, čija je majka odmah uzela dete u naručje izgrdivši je kako to dolikuje.

-Još na početku svog razvoja, dinosaurusi se dele na dve velike grupe., nastavio je kustos.

-Saurishija, dinosaurus sa karličnim pojasom kao kod današnjih gmizavaca, je uperen prema napred, i ornitishija, sa karličnim pojasom kao kod ptica, je okrenut unazad. Obe grupe daju niz ogranaka koje zauzimaju sva kopnena staništa i nedozvoljavaju sisarima da se dalje razvijaju. Sisari su se pojavili, približno, kad i prvi dinosaurusi i od tada nisu ni malo napredovali čitavih 170 miliona godina, sve dok dinosaurusi nisu izumrli!, sada već veoma nadahnuto reče kustos, izazivajući talas šaputanja i iznenađenja među posetiocima.

-Izvinite gospodine, nije mi jasno kako to da se sisari nisu razvijali čitavih 170 miliona godina, kako to da su uspeli da prežive toliko ukoliko su ih pretpostavljam dinosaurusi lovili?, skupio je hrabrosti za pitanje jedan od posetioca.

-Priroda je čudo momče, i bez obzira koliko zvučao taj period veoma dugačak, sisari su uspeli da određenim metodama prežive lov dinosaurusa – živeći u senkama, tamnim dubinama najdaljih prašuma, stalnim sakrivanjem od predatora usavršili su način preživljavanja!, sa određenom dozom ponosa reče kustos.

-Međutim, i pored svoje siline, snage i rasprostranjenosti po svim kontinentima, dinosaurusi su misteriozno nestali kad su bili na vrhuncu svog razvoja – tokom perioda krede. Nestanak dinosaurusa i drugih krupnih mezozojskih reptila i uopšte 65% tadašnjeg zivog sveta se dovodi sa padom ogromnog asteroida koji je pre 64 miliona godina pao na Zemlju. Ako bi meteorit bio dovoljno veliki, udar bi podigao takav oblak prašine da bi stvorio zaklon između Zemlje i Sunca. Samim tim sunčevi zraci ne bi dopirali do površine zemlje i biljke ne bi mogle da sebi stvaraju hranu procesom fotosinteze. Međutim, zbunjujuća je činjenica da su preživeli neki organizmi vrlo bliski dinosaurusima, kao što su krokodili i ptice., sada već rutinski kustos je objašnjavao priču.

Odjednom, začuo se zaglušujući zvuk u muzeju i zemlja je počela da se trese, postavka dinosaurusa je počela da se raspada kao kula od karata, a ljudi su vrišteći počeli panično da beže ne znajući kud, sve se izdešavalo za nekoliko sekundi…

Mrak, totalni mrak. Iako je Sunce sijalo, bio je totalni mrak, a vetar je udarao svom silinom u vazduh, koji nije imao boju jer je bio mrak i nije moglo da se provali da li je dan ili noć. Veoma čudan zvuk se čuo u vazduhu – nešto nalik mešavini zavijanja vukova, poletanja aviona i rada motorne testere.

Negde na oko 50 metara ispod zemlje čulo se pričanje i šuškanje.

-Evo vidite, dragi posetioci, ovo su fosili i ostaci humanoida, najnaprednije vrste sisara iz reda primata, reše kustos muzeja posetiocima koji su se vrzmali po muzeju hodajući velikom brzinom i ispitujući svojim metodama fosilne ostatke.

-Pretpostavlja se da su se prvi primitivni oblici humanoida razvili pre oko 500 000 godina, negde u predelu kontinenta koji je tad imao čudno ime Afrika, od vrste majmuna po imenu šimpanze. Međutim sve ovo je još neobjašnjeno i nedokumentovano zbog vrlo malog broja dokaza za to – ostalo je svega 2 ovakva fosila i jedna građevina koju smo do sada pronašli, 3 kilometra ispod zemlje, najverovatnije neka vrsta njihovog bunkera koja je trebala da služi za određene svrhe. Negde nakon 160 000 od njihovog nastanka od šimpanze, dostigli su svoj vrhunac u razvoju. Na osnovu građevine i ostataka mašinskih delova u njoj, možemo pretpostaviti da su uspeli da savladaju binarni sistem i spajajući ga sa mehaničkim delovima, takozvanim računarima, uspeli su da se oslobode teških fizičkih poslova. Takođe, primetna je njihova evolucija i iz drugih oblasti – takozvana kvantna fizika i mehanika uspela je čak i da ih odvede izvan planete Zemlje., reče kustos.

-Dobro, a kako su oni nestali?, ubrzano je pitao jedan posetioc zapravo pipajući kustosa.

-To je vrlo zanimljivo pitanje, i do danas nemamo potpuno tačan odgovor. Poznato nam je, na osnovu zapisa koje smo uspeli da pronađemo, da saznamo da su humanoidi veoma zagađivali i enormno trošili resurse oko sebe, ne mareći za prirodne zakone koji su vladali tad planetom Zemljom.
, sada već ubrzanim ritmom pričao je kustos.

-Ipak, i pored enormnog trošenja resursa razlog njihovog nestanka su oni sami – jedna od najnaprednijih stvari koju su izumeli, nuklearna tehnologija, iskorišćena je tačnije zloupotrebljena za najrazornije bombe koje su ikad postojale na Zemlji. Na osnovu tragova i zapisa koje smo do sada našli, uspeli smo da saznamo da je po celoj planeti Zemlji bačen neverovatan broj nuklearnih bombi, toliko jak da je uništen sav živi svet osim naravno naše Mega-vrste, bubašvaba.

Vrlo brzo nakon ovog izlaganja, bubašvabe su se razišle po velelepnim rupama i hodnicima koje su izgradili u svojoj više stotina hiljada dugoj istoriji postojanja.

Igor David 2008